Septembrom odštampane
mučne vijesti
stižu.
Godinama,
u pravilnim ritmovima
miokarditisa.
Uz zvuke smrti,
redaju se
kao plesovi:
karcinomi, melanomi,
metastaze, kondilomi.
I dok me hodnikom bolnice
otupljenog
na kolicima voze,
u raspukli plafon zijevam,
ne trzajući na bljeskove neonke
dužicama oka moga.
Maligniteti utrobom cvjetaju
dok je duša i dalje neoprljena
kao da je se ne tiče
strašna bitka u odbjeglom dijelu
zajedničkog bića.
Paralelna stvarnost
u bojama tik-toka traje,
dok bolovi ne postanu
prejaki …
Milost.
Milost mi dajte,
oprost i malo ljubavi,
osmijeha,
dok se na put spremam.
Oktobar/Novembar 2022. godine