Velika nagrada Italije, F1 Monca, 2023. godine
Kaže se Munze.
Ne, ne kaže se Monza.
Čekaj, čekaj, kaže se Monca, a piše se Monza.
Okej, okej ..
***
Poslednji krug u Monci je kultni jugoslovenski film snimljen neposredno pred raspad bivše zemlje. Ugraviran je u nas rođene šezdesetih i sedamdesetih prošlog vijeka. Maestralni Dragan Nikolić u glavnoj roli, smješten u scenario unikatnog Dušana Prelevića Preleta. Zajedno tetoviraju i tvore urbane slike kriminala, ljubavi, nesreće i egzila, u sjenci super brzih formula i legendarne staze u Monci.
Tako je nekoć bilo.
***
A danas?
Jutros je doručak sa ljubavlju spremila supruga da iz predivnog Bergama, doma čudesne FK Atalanta koji renovira stadion i grada pod UNESKO-vom zaštitom, sretno pođemo na trku formule jedan.
Rano je, krmeljamo, ali se niko ne buni. Voz polazi već u 8h 15. Parmiđano, pršuta, pečena jaja i masline. Espreso se zvizne usput, s nogu.
Moderna vozna kompozicija stiže na vrijeme i šareni se od navijača. Najviše je onih sa crvenim dresovima. Ferarija, naravno.
Karte za trku se moraju rezervisati mjesecima unaprijed. Zahvaljujući kumu D. i servisu GoGo, mi to pravovremeno činimo i 140 eur za najjeftinije, takozvane general admission tickets, lagano napušta naš (digitalni) novčanik. Kako reče Sir Oliver u stripu Alan Ford – cijena, prava sitnica –.
Italija je inače dom ovog vrlog stripa koji se rijetko gdje osim na Apeninima primio. Bivša Juga je bila osnov za taj neobični stripovski kalem.
Stižemo na željezničku stanicu u Monci i prebacujemo se šatl busom do sredine džinovskog, mondenskog parka, u stvari bašte i šume kraljevske vile, odakle dalje moramo pješke. Rijeka ljudi se slijeva ka legendarnoj stazi čiji je pun naziv – Autodromo Nazionale di Monza. Izgrađena je pre sto jednu godinu i predstavlja treću namjenski izgrađenu trkačku stazu na svijetu. Hodamo po istoriji. Razmišljam o pobjedama Šumahera, Prosta, Pikea, Hamiltona i ostalih u proteklom vijeku. Nestvarno.
Tu su štandovi sa raznobojnom robom u bojama timova. Liči malo na naše vašare, samo je uređenije i strukturiranije. Utegnuto, ali je suština ista. Opet dominira domaćin Ferari, ali miješano meso sa Red Bul-om, Mercedesom, Meklarenom. Kačketi i majice sa cijenama od 50 do 100 eur. Široko. Prolazimo čekiranje karata i sada smo stvarno unutra. Uzbuđenje u grudima raste. Kucnuo je čas.
10 je časova i 30-tak minuta. Još je rano, a već je kasno. Na vrhu prve tribine, na samom ulasku u kompleks, vidimo okačenu srpsku zastavu i dvojicu mladića koji se dosađuju. Dižemo tri prsta i vičemo Srbija prema njima. Smiju se i otpozdravljaju. Ubrzo se čuju i neki gromovi iz pravca staze.
To je trka Formule 2, kao jedan od činova predigre za trku poslasticu koja počinje u 15 časova. Dok montažnim, metalnim nadvožnjakom prelazimo stazu, ispod nas fijuču formule. Bukvalno fijuču dok vazduh ispod nas vibrira.
Kao da neko ispaljuje metke, đulad. Prostruji čitavo tijelo. Oduševljenje i strah u jednom osjećaju. Inficirani smo brzinom ..
Tragamo za dijelom staze u koji želimo da se pozicioniramo. To je krivina Lesmo ili ti Curva Lesmo. Čini se da je od nje bolja jedino Curva Parabolico i ciljna ravnina. Ne dobacujemo do preskupih tribina, ali to ne umanjuje doživljaj. Dok čekamo, program se odvija, pa ide Porsche mobil 1 Superkup trka i parada samih vozača na uglancanim oldtajmerima. Valjda da se nakupe energije od publike. Vitlamo iznad glava i tražimo omiljenog Hamiltona. Lekler i Sainz kao vozači Ferarija dobijaju najveću podršku, Hamija umjereno pozdravljaju, dok se Verštapenu bogami zviždi.
Sunce prži i vruće je. Ima 28, 29 stepeni C. Neka omora stišće grudi. Čuvena šuma i drveće koje je nadvisivalo ovaj dio staze je baš u nedavnom velikom nevremenu stradalo. Nakon otkazivanja ovogodišnje trke u Imoli zbog meteo izazova, klimatske promjene opet pokazuju snagu najbržem cirkusu na svijetu. Između sparušene trave, prtimo zemljanim stazicama boje kestenovog meda. Medna prašina zapinje u grlu koje se neprestano suši. Nismo ponijeli rakiju da sunemo jednu.
Snimam i srednjovječni par koji ispod kišobrana drijema na ćebetu, 40 cm udaljen od ograde i pogleda na stazu. Trava im golica otkrivena dupeta što vire k’o u starih vodoinstalera. Pored njih beba u kolicima, spava u hladu. Malo dalje neki mladići džonjaju ispod male montažne tribine uvaljani u oker prašinu kao čupavci. Masa nosa stolice na rasklapanje svuda unaokolo – iz dekatlona, ribarske, iz IKEA-e, čak i neke drvene. Nevjerovatan prizor sitnih migracija. Tihotapkalica.
Tu su i veterani sa preko šest banki u zelenim dresovima Alfonsa. Ovi trećepozivci sporim, ali odlučnim korakom mingluju po prostoru. Susrećemo čuda neviđena od patika, đonova i vozačkih dresova i majica, začinjenih nepreglednim kačketima. Da ste „padobranac“ na dešavanju, kladili bi se da je takmičenje kačketa u pitanju. Kačketari svih zemalja su tu i čekaju istu stvar – početak obračuna.
Na improvizovanim česmama točimo i pijemo vodu po hiljaditi put, čak smo sabili i jedno pivo po zvizdanu koje nas ’šamuti, te mic po mic, dobauljasmo do centralnog događaja.
Tu prestaje svako gledanje na sat i nestrpljenje. Svedeno na tačku fokusa. Od tog trenutka sekunde lete, a bolidi proleću kraj nas svako malo. Ferari se drži, ali pritisak koji pravi Verštapen je nevjerovatan. Iz drugog ili trećeg pokušaja, bez prevelikog napora preuzima prvu poziciju koju do kraja trke nije ugrozio. Suverena dominacija puna samopouzdanja. Čak pomalo i dosadno, kako veli moj drug Mika.
Na određenim dijelovima staze brzine idu i do 350 km/sat, pa pričam sinu P. da se Hamilton ipak trudi svaki put kad sjedne u kokpit. Glava je na talonu, stalno. Leptejebo.
Vidimo i pravo trkanje. Na početku, kada Sainc nekoliko puta odbija Verštapenove napade da preuzme pol poziciju uz bučno odobravanje publike, a kasnije kada se Hamilton nakon čukanja sa Pjastrijem dobro trka sa Albonom i Lando Norisom.
Konstruktori, motori, gume, performanse.
Sve ono što simpatični dvojac sa Sportkluba neumorno obrađuje, nam prolazi kroz glavu. Brzo kao krug formule oko staze.
***
Za manje od dva sata, sve je gotovo. Odlazi cirkus iz našeg malog grada.
Utrka prolazi u sekundi i dok sabiramo žive utiske već smo u mimohodu gomile koja ide ka centralnom dijelu kompleksa i dalje ka izlazu. Izbjegavamo nadvožnjak iznad staze jer izgleda kao da će svakog časa nastati panika i stampedo. Nema igla gdje da padne među načičkane glave. Ipak, nakon prošlogodišnjih rekordnih 337.000 gledalaca za F1 vikend, cijenim da je lekcija naučena i da je za nijansu manje posjetilaca.
Velike su gužve, ali šatl autobusi i vozovi neprekidno idu. Nije savršeno, ali su svi namireni.
Na kraju, pratimo mahanjem i Lorensa Strola, multimilijardera koji helikopterom odlazi sa poprišta. Prosijedi gospodine je zavolio ovaj sport zbog sina. Brzo je shvatio da može da se i zaradi, pa je spojio lijepo i korisno.
To me tjera na razmišljanje koliki put sam put prešao zbog ljubavi prema djeci u želji da uživo vide ovaj leteći cirkus i vrhunski biznis.
Osim novca i seksa, ljubav takođe pokreće svijet. Ruši planine. Ulazi u krivine. Curva Lesmo.
Vjerujem da ćemo jedno vrijeme ipak više cijeniti komfor doma kada su trke Formule 1 u pitanju. Umorili smo se, pošteno. Predobro spavamo.
Italijo, hvala na vrhunskim sladoledima, pitoresknom Bergamu i prvom živom F1 iskustvu.
Ciao!
Oguman, Sep23
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu 