Beogradska pozicija

Da li se kaže beogradska pozicija ili beogradska opozicija?

---

Nije prošlo ni nekoliko mjeseci, a političke stranke će ponovo na izborni okršaj. Radi se o lokalnim izborima u većem dijelu Srbije. Naravno, fokus je na glavnom i najvećem gradu – Beogradu. Prošli lokalni izbori su završili neriješeno. Gle čuda, postoji i takav ishod u post-izbornim čavrndijama. Malo vjerovatan, ali postoji i vidjeli smo ga na uživo. Kakva čast. To je ono kad vam je glupo da očigledno ukradete, pomalo se plašite reakcije spoljnjeg faktora, malo vam ne odgovaraju globalni svjetski sukobi, a nije loše da se „ukrade“ još par mjeseci i prolongiraju razne obaveze. Sve će ostati u privremenom modu, a kako najviše i odgovara apsolutnom dominionu.

Da su izbori u potpunosti bili regularni, gotovo sigurno bi tadašnja opozicija osvojila Beogradski parlament. Sasvim zasluženo, slušajući i živeći sve te negativne komentare i primjere o ogriješenjima vlasti – na pijaci, u crkvi, u kafani .. Naprosto da se čovjek zgrozi tolike bahatosti lokalnih vlastodržaca i kabadahija.

E sada, nekoliko mjeseci kasnije, kada je sadašnja opozicija samo trebala da učvrsti i formalizuje svoju prednost u ponovljenom ciklusu, dešavaju se čudne i nevjerovatne stvari. Naravno, samo za one neupućene. Na žalost nije Beograd za upućene,  kako piše moj komša pjesnik i književni prevodilac Vlada u sopstvenom književnom opusu.

***

Prije nego je istekao rok za formiranje lokalne vlasti u Beogradu, SNS-ovi neumorni pješadinici su već bili na terenu – obilazili kuće, dijelili promotivne materijale, razgovarali sa građanima koji im nisu zalupili vrata i češljali naselja i biračke spiskove. Strašna terenska kampanja počela je prije nego je opozicija smislila da li će izaći na izbore, u kom formatu, šta je minimum koji treba da se napravi/usvoji pa da izbori budu regularniji, itd. Korak ispred.

I dok se opoziciona baba češljala, vladajući deda je ozbiljno radio. Služila mu je tu odavno uspostavljena terenska i članska infrastruktura uvijek spremna da za solidne dnevnice i potencijalni dodatni angažman potegne prilično. Nije toliko važan (izborni) povod.

Baba sa pozicije je prvo koncentrisala energiju na skupštinu Srbije i poboljšanje izbornih uslova iako je bila prevarena nebrojeno puta. Dakle, koza nikako ne čuva kupus, kako kaže narodna priča. Onda su se onako iscrpljeni i načeti sporječkali oko do pola ispunjenih uslova dok je zli politički čarobnjak sa osmijehom trljao ruke jer je njegova „valjevska podvala“ po ko zna koji put uspjela. Na kraju su se podijelili i neki bojkotuju, a neki izlaze na izbore. Koji su koji, nemam pojma pravo da vam kažem.

E sad, meni kao osobi koja pristojno poznaje političku scenu Srbije u poslednjih dvadesetak godina puno toga još nije jasno – za koga je Đilas, šta kaže Marinika, s kim je u koaliciji Dobrica Veselinović, zašto se ljuti Miloš Jovanović, gdje ga je Ćuta i zašto je baš sada Savo i simpatični građanski pokret Kreni-Pokreni odlučio da uđe u formalnu političku arenu, itd.?

Od potentne beogradske opozicije, rekao bih da su ostale samo froncle beogradske pozicije, rasute tu i tamo. Rasuti tereti. Sve kako ne treba, a za nekog i sve kako treba.

Šta li tek misli prosječan građanin Srbije i Beograda? Šta može, a šta mora ili će sve zajedno da otjera u „tri lepe šargarepe“ i digne sidro slijedeći vikend i ode u prirodu na odzračivanje, daleko od ovog grada i saobraćajne i svake druge ludnice, saznaćemo uskoro.

Zbunjivanje i sluđivanje naroda je na vrhuncu, a to uvijek pogoduje onima koji trenutno drže političko – društvene uzde. Voda je zamućena, pa slobodno može da se peca.

Ramštajn je bio samo muzička uvertira, izgleda.

***

Krešendo situacije je vijest da je jedna kladionica izbacila kvote na rezultate beogradskih izbora gdje se jasno vidi trend – nema šanse da se naruši vlast vladajuće klike.

Pošto Gospodar voli cifre, jasno mu je da bi Beograd politički pao da je izlaznost iznad 60% i da je opozicija jedinstvena. Obzirom da je marljivim političkim predizbornim marifetlucima sigurno spriječio barem jedan od ova dva uslova (potreban i dovoljan uslov u matematici), on spava mirno. Prije nego je utakmica počela, rezultat se zna. Neriješeno, u njegovu korist.

Ima li sličnosti sa osvajanjem fudbalskog šampionata u poslednjih 7 godina kao i nedavnim košarkaškim dešavanjima u regionalnoj ligi, zaključite sami.

Vraćam se na narodne umotvorine i zaključujem da nema prevelikog napretka kad je kod istog čovjeka i nož i pogača.

I zakon i pravo i novac i mediji i udba i kadrovske odluke i crkva i odgovornost i teret na plećima i …

***

Da bih sebi sutra mogao pogledati u oči, izaći ću na izbore i obaviti građansku dužnost. Prilično siguran da se suštinski ništa bitno neće promijeniti uskoro.

To znači da ćemo još morati durati prije nego se sloboda osvoji.

A uvijek se osvajati mora.

To bar svaki Srbin zna.

Yebiga ..