Beograde, Silo si!

Kroz lisnate tunele drveća prvi put sam se „na licinom mjestu“ obreo tokom jednog skorog proljeća. Bješe maj, mjesec matematike, prije nego je u Beogradu i Srbiji postao mjesec tragedije i tužnog sjećanja.

U saradnji sa dinamičnim i proaktivnim Centrom za promociju nauke su u neobičnim prostorima silosa napravili zanimljivu izložbu matematičkih postavki, pa sam vukao sa sobom mlađeg klinca ne bih li ga makar ič zainteresovao za ovu čudnovatu nauku. Danas mu se smješi Petnica, ali to je već zasluga moje divne supruge.

Drugu posjetu sam već pikirao, snimivši teren i kafić koji se ležerno praćaka na otvorenom prostoru i pruža pogled od milion dolara na moćni Dunav. Gosti su mi cimeri iz studentskih dana od kojih jedan živi u Brazilu i veliki je fan Pisama iz Beograda koja još uvijek škrabam i odašiljem u etar. Priznajem, on mi je jedan od tih ljudi koji me inspirišu, motivišu, raduju, podržavaju .. Snaga solidarnosti i ljubavi.

Nisam mogao, a da ga ne odvedem na ovo luckasto mjesto gdje smo uživali u sjajnoj muzici dok je dan zapadao iza Borčanskih čestara milujući posljednjim zrakama sunca mreškasti Dunav.

K’o neki balkanski Amazon da struji pored nas, sunce ti poljubim.

Blagodarim ..

***

Elem. Izgleda da su sve to neki  ciklusi života. Neke ne razumijemo, neke volimo, neke negiramo ili ne  prihvatamo, neki nam se samo dese. Naizgled slučajno.

Pred očima boemskog svijeta umire zelena raskrsnica nemirnog beogradskog duha usred Tašmajdana – „Posledna šansa“. Nadnešena nad ponor Tašmajdanskog bazena, kao da će se svakog časa strmeknuti dole, u provaliju. Ljudi su pogurali njen kraj. Veliko je pitanje i kako će nakon licitacije i prodaje završiti kompleks „Stare Šećerane“ kod Ade. Alternativno pozorište KPGT i najpoznatiji kulturni brkovi grada (poslije preminulog novinara Marka Jankovića) su u nezavidnoj situaciji, slično kao i novi talas pivskih kraft entuzijasta složenih oko (pre)poznate pivare Dogma. Pritisak i komercijalizacija rastu, a kultura i duh se brane dozvoljenim sredstvima u neravnopravnom boju. Ljutom.

Međutim, pravo niotkuda reklo bi se, rađaju se tu neki Silosi, Koncept bar Svaštara u Kluz-u i još neka alternativna mjesta. Beograd pokazuje snagu „feniksa“ i iznova se kulturno rađa i vazdiže iz mrtvih. Usudio bih se reći da ga ni današnji satrapi ne mogu utrti. To je gotovo alhemičarska epizoda Beograda. Makondoizacija.

Preživjeće život.

Naš grad.

Nepokoreni grad Preletovog mangupskog duha.

***

Pa, šta su ti Silosi, majku mu, nulto je pitanje koje čovjek postavlja.

Prvo što primjetiš kad im priđeš jesu ogromni sivi industrijski objekti, logično grupisani i neke fenomenalne slike, odnosno murali na njihovim tijelima. Ti gigantski betonski trbusi nekadašnjeg Žitomlina su sada šareni, koloritni, ogromni i predivni. Naprosto vas zapljusnu i ostave bez teksta. Poslije kad se malo raspitaš, saznaš da svaki ima svoju priču, filozofiju i značenje. Recimo, mural „Zaštitnik“ – čuvar Silosa je djelo umjetnika Predraga Radovanovića inspirisano šarama pirotskog ćilima, protkano energijom muškog principa. Naravno, gdje je muški, tu je i ženski princip, pa imamo i „Zaštitnicu“. Postoji da muški princip suptilno pomiri sa ženskim, ali i da tvrđava Silosa bude jača.

Tu je i prvi naslikani mural proslavljene umjetnice Jane Danilović i on predstavlja živo srce na armaturi Silosa. Simbol novog početka. Njegovim ritmom startovali su otkucaji novog života i obnove starog simbola novog vremena. To srce je Gaia.

Prema grčkoj mitologiji Gaia je nastala iz haosa kako bi dalje stvorila svet oko nas. To nekako baš liči na Balkan – ništa sa ničim, pa onda se nešto i napravi.

Gaia personifikuje cijelu planetu Zemlju, a stari Grci su je „obojili“ majčinskim karakterom i skrenuli pažnju budućim generacijama da nikada ne zaborave inicijalnu i iskonsku vezu sa prirodom i svijetom oko sebe. Danas ponovo tako aktuelno kroz klimatske izazove koje već živimo, a tek nam se smiješe. Bolje rečeno keze u lice.

Dakle, iza projekta Silosi stoji zanimljivi Gaia pokret koji počiva na četiri osnovna stuba – umjetnost, obrazovanje, rekreacija i ekologija. To je neprofitna organizacija koja razvija pomenuta četiri pravca i za svoj dom je izabrala ovaj beogradski pupak, dobivši ovo brutalističko arhitektonsko djelo na dugoročno upravljanje.

Kažu da odatle vuku i inspiraciju, što im apsolutno i vjerujem.

***

Kreiranje medonosnog vrta sa preko 40 košnica i 700 biljaka za pčelinju pašu, pravljenje urbanih bašti sa začinskim biljem i povrćem uzgojenim po organskim principima isključivo u edukativnu svrhu, popularizacija uzgoja organske hrane u gradskim uslovima, bioskop na otvorenom, sijaset edukativnih i sportskih izložbi, otvaranje najveće penjačke stijene u Beogradu sa šest pažljivo osmišljenih ruta svih nivoa i za sve uzraste, trčanje obalom i joga, kafić Ponta i legendarni zalasci sunca uz pogled na rijeku i đusku, ..

Impresivno.

Slušajući jedan podkast u kom je gostovala Ana Ć., inače jedna od osnivačica i pokretača ovog malog univerzuma, saznajem ideju da Silosi postanu najveća evropska galerija na otvorenom i to je fenomenalno.

Tema obrazovanja mora biti krucijalna tema razvoja jednog društva. Jedna od inspiracija pokreta jesu i skandinavske zemlje sa malom djecom koja borave napolju barem 4-5 sati dnevno. Tema zaštite čovjekove okoline i osviještenost današnjeg čovjeka mora takođe biti u žiži naših interesovanja.

Zar sve to nije jedini i pravi patriotizam?

***

Ne znam ko su i šta su ti ljudi, ali vidim da su nam ishodišta zajednička – obrazovanje, kultura, ljubav, sport, Beograd.

Dakle, moji su. Naši su. I ja sam njihov. Bezrezervno. Ishodimo isto iz različitih polaznih tačaka.

Pronašli su divan način da prezentuju najljepše od Beograda i Srbije i to je zaista vrijedno divljenja i poštovanja. Podrške takođe.

Zato bravo i vidimo se prvom prilikom!

***

Otkravljuje se dunavsko jutro u izmaglici rijeke koja se vretenasto isprepliće sa duvanskim dimom iz bara. Lucidni duh silosa boji rijeku i grad, te postaje logična cjelina dok vam noge zebu od svježine koja grebucka, struji sa velike, neobuzdane vode. Tražite ćebence od domaćina, pa se malo promeškoljite na improvizovanim sećijama od drvenih paleta u traganju za najudobnijim položajem na modernim i fensi ocrtanim jastucima. „Lumbala“ se javlja svakako, osim ako imate dvadesetak godina.

Zadovoljni ste. To je vaš grad. Oaza kulturiške. Nekada snena i opuštena tako da ne pomislite da ste u užurbanom milionskom gradu gdje zrele žene jure kućama da zgotove ručkove nemirnim porodicama.

Možda ima malo i beogradskog fenseraja i foliranja. Dim džokavca se spušta niz betonske kockice obrasle sitnom travom. Nije sve savršeno, ali je dobro.

I tu je. Dok voda nosi sve sa sobom ..

#budisilasilosa