#pismaizbeograda – Страна 4 – Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu

Pisma iz BGD-a, tekst br.2 HITNA

U ćošku sam. Ne mogu da pričam. – govorio je ’rapavi, prigušeni glas. Takav ne želite u sopstvenim životima. Ne zbog njegove boje već zlokobne slutnje koju nosi.

Pisma iz BGD-a, tekst br.1 Munze Konza

Smiješka mi se brk k’o mačku Toši dok čekam da ga mladi bradonja bez brkova ofilcuje u šnicle. Pršti voda na sve strane, praćaka se smuđ, mreška šaran, a joguni tolstolobik. Radi satara k’o sat, sijeva oštrica bijelog čelika, a očišćena krljušt se presijava ka’ kapljice uzburkane morske vode na suncu. Zdrave se stare mušterije, raspituju o cijeni ribe, pozdravljaju sa radnicima u ribarnici, pregovaraju, dogovaraju za kasnije, pazare ikru.