Na brzaku
iznad Rasavaca
sudare se Čiča Galama
i ništavački Tom Sojer.
Povede se rasprava
duboka k’o najdublji vir
gore kod Usoraca
gdje Sana opasno vreba.
Da li krave zaista
mogu da lete,
može li se
okrečiti nebo?
Pametne ih oči slušale
djevojčice Zojke,
pa se ukoso smijale
kroz kvarne mliječne zube.
Gledale ih poslije,
plave oči dječaka
što njuškom sitnom upijaju,
ne dišući.
Ja li će Čiča Galama,
ja l’ Tom Sojer iz Ništavaca
pretegnuti, vagnuti,
u ljutom, verbalnom boju.
Red mašte i djetinjstva,
pa red oštrih brada i sjećanja.
Dok se pos’o ne opravi
i suton pomazi vjeđe nad modrom rijekom.
Oguman, Septembar 23.