Uzela je sedmu godinu,
jedinica
uz majku ljepoticu
predratnog Sarajeva,
kada je gruba muška ruka
grunula u vrata
da svraća o’ tad često
i pripuca koju.
Znalo je
zamrljano vojno lice
da njihovi
neće na svoje,
na četvrtom spratu
Dobrinje četiri.
Na žućkastom,
rastočenom parketu
ostala je suva blatna prugica
iz đona vojničke čizme,
što se lako mrvi
pod jagodicama dječjih prstiju.
Nepcem ćeš me
nepcem ću te
nebom ćeš me
nebom ću te.
Ogrnuti.
Мinutom neba,
što ćuti.
Oguman, Oktobar 2023