Zovnite me u Istru
da bosom nogom
pomjeram prste po hrapavom teranu
crvenom u odbljesku sunca.
Vodite me na Unu
da umijem lice i dušu
u svježini života i tirkiznoj boji
ljepšoj nego u Egiptu.
Pitajte me za Neretvu
gdje odbjegla kapljica vode
okomito skače uvis na Stari Most
da otisne dašak svježine.
Posadite me na Tjentište
da gledam između spomenika
kako dan prolazi
u tihom spokoju ćutanja.
Vratite me na Sanu
da mirno glogoćem
ostatak života
pecajući, da ništa ne upecam.
Prošetajte me Kozarom
da se napoji duša
ljubavi majčine
i ogrne šalom od borovih iglica.
Montirajte me na Avalu
gdje je vaskrsnuo toranj
što bljeska noću
dalekim svijetovima.
Pošaljite me na Staru Planinu
da žmirkam na livade
što blago ukoso padaju
prema smiraju noći.
Divljim borovnicama
umrljajte mi ruke
na vrhu Kopaonika
dok bacam pogled ka Kosovu i Metohiji.
Umočite me cijelog u Boku Kotorsku
kad nema turista
pa more nježno šušti
ispod tinte od neba.
***
Gdje god sam bio,
svuda sam poginuo
pa sad živim
u proputovanjima.