PROPUTOVANJE

Zovnite me u Istru

da bosom nogom

pomjeram prste po hrapavom teranu

crvenom u odbljesku sunca.


Vodite me na Unu

da umijem lice i dušu

u svježini života i tirkiznoj boji

ljepšoj nego u Egiptu.


Pitajte me za Neretvu

gdje odbjegla kapljica vode

okomito skače uvis na Stari Most

da otisne dašak svježine.


Posadite me na Tjentište

da gledam između spomenika

kako dan prolazi

u tihom spokoju ćutanja.


Vratite me na Sanu

da mirno glogoćem

ostatak života

pecajući, da ništa ne upecam.


Prošetajte me Kozarom

da se napoji duša

ljubavi majčine

i ogrne šalom od borovih iglica.


Montirajte me na Avalu

gdje je vaskrsnuo toranj

što bljeska noću

dalekim svijetovima.


Pošaljite me na Staru Planinu

da žmirkam na livade

što blago ukoso padaju

prema smiraju noći.


Divljim borovnicama

umrljajte mi ruke

na vrhu Kopaonika

dok bacam pogled ka Kosovu i Metohiji.


Umočite me cijelog u Boku Kotorsku

kad nema turista

pa more nježno šušti

ispod tinte od neba.

***


Gdje god sam bio,

svuda sam poginuo

pa sad živim

u proputovanjima.

Објавио/ла: ogumanv

Radoznao sam. Uvek nekako zaintrigiran pisanjem. Na razmeđi ijekavice i ekavice, na razmeđi ćirilice i latinice, stalno u potragama. Ovo je moja prva zbirka priča. Bazirana je na istinitim događajima, malo obojena mojim fantazijama. Nadam se da će vam se dopasti.

Постави коментар