Prijedorske magle

Stigao sam kasno popodne

već su neki gusti svici vladali gradom

pirio je tanan, sitni vjetruš

nejak da probije smoglje,

nisam se odmah uputio na groblje.


Stigao sam kasno popodne

da pobjegnem iz novembarske tjeskobe

što me kida i gnječi po grudima

i još da se vidim

srcu dragim ljudima.


Stigao sam kasno popodne

da uronim biće u poznatu smjesu

magle i dima,

privjesku naših jeseni i zima,

k’o majci da se vraćam.


Stigao sam kasno popodne

da se bunim glasno

i da kažem mirno i jasno:

Ne dirajte mi prijedorske magle!

Pašće neka krv, nevina. Osjećam.


Stigao sam kasno popodne

da istopim bagere

što crne rudnike rovare

po Bistrici i Bukovoj Kosi.

Nek’ sve đavo u majčinu nosi!


Stigao sam kasno popodne

i javno vam kažem

suviše star da lažem:

Ne dirajte mi prijedorske magle!

Njima pomoć ne treba.


Stigao sam kasno popodne

u Potkozarje, ljutu ranu moju.

Da proklinjem čestice crne rude

što bi da sumporom truje moje ljude,

moju vodu, zemlju, gljivu i šljivu.


Ne dirajte mi prijedorske magle ..

Oguman, Novembar 2023.

Објавио/ла: ogumanv

Radoznao sam. Uvek nekako zaintrigiran pisanjem. Na razmeđi ijekavice i ekavice, na razmeđi ćirilice i latinice, stalno u potragama. Ovo je moja prva zbirka priča. Bazirana je na istinitim događajima, malo obojena mojim fantazijama. Nadam se da će vam se dopasti.

One thought on “Prijedorske magle

Постави коментар