XV Pjesnički susreti Potkozarja

---

Semper idem.

Idem tamo gdje se Sana priljubi uz Unu, pruži joj zamućenu ruku da je zelena ljepotica povede dalje, prema Dobrljinu, Kostajnici i rijeci Savi.

Stižem tamo, gdje se obronci Kozare svijaju Sani preko Brezičana, Dragotinje, Svodne i ljekovite vode Lješljana.

Dolazim u tačku gdje me zovu, ponovo i ponovo, bez jakog racionalnog razloga.

Dolazim kući da recitujem pjesme o ljubavi, zavičaju, rijekama i zlokobnom zagađenju.

Odlazim tamo gdje se slične, osjetljive pjesničke duše sabiraju da oriječe današnje nemire naroda kom pripadamo.

Pristižem u Krajinu i Potkozarje da se uprkos svemu predam stihu, ljubavi i ljudima. Da njegujem nadu da smo dostojni vremena i bremena današnjice.

Vraćam se u Poljavnice da oživim teču Miću, omiljenog inženjera koji je gradio po Libiji i voljenu tetku Ginu što nam je spravljala čudesno slatko od zelenog paradajza.

*

---

Dolazim sa blokada beogradskog asfalta. Kao iz španskog rata da stižem u redovima Vojnika Salamine i pisca Havijera Serkasa.

Sa Kosova i Metohije stižem, još opijen svjetskom arhitekturom srpskih manastira i beskonačno oslikanim svodovima Pećke Patrijaršije, Dečana, Gračanice, ..

Iz malog voždovačkog stana hitam auto – putem, još jednom domu svome u pjesnički Novi Grad i XV Pjesničke susrete Potkozarja.

Čeka nas divna kuća Gradska vijećnica, u srijedu 9. jula 2025. godine u 20 časova, sa dragim licima pjesnikinja i pjesnika, bibliotekara i bibliotekarki, čuvara riječi u prebrzom, digitalnom dobu.

Rolerkosteru životni, karuselu nasušni, vidimo se, Bože zdravlja!

---

P.S. I hvala na pozivu JU Narodnoj biblioteci Novi Grad. To uvijek obraduje čovjeka.