Sneg iliti snijeg nikako ove godine da nas pozdravi, čak se javio i početkom aprila, kad pišem ove redove. Konačno nas je pohodila prava zima, često pominjana u prošlosti i sjećanjima. Oštra, ledena i duga, sa puno zimskih radosti i promrzlih ruku, pocijepanih rukavica, zaleđenih ulica.
Naravno, na pomen snijega i Snežane, prosječnom Srbinu u glavi odmah zvone stihovi legendarnog izvođača Šabana Šaulića. Klimatsko rodna asocijacija.
***
Onda nastavljam da redam Snežane ili Snježane, kako su im imena nadjenjivali kod nas preko Drine.
Prvo u misli dolazi drugarica iz gimnazije Snježana Matore. Imala je to prokletstvo da je nosila neobično italijansko prezime, pa onda niko nije obraćao pažnju na ime. Možda sam u stvari i ja malo izludio, pa sam sve to izmaštao, ko zna. Uglavnom, Snježa je živjela u Gomjenici, prigradskom naselju i nije joj bilo lako među surovom gradskom djecom, opkoljenom ratom i neznanjem. Njena porodica bila je vlasnica mlina u Partizanskoj ulici koji je radio sve do par godina nakon posljednjeg rata u BiH. U Gomjenicu su stigli iz meni nepoznatog sela Stara Rijeka, opština Sanski Most, koje se nalazi na potezu Ljubija – Oštra Luka – Stari Majdan. Nama Prijedorčanima dobro poznat kraj, pored doline Sane. Bilo bi interesantno istražiti otkuda italijanska, katolička porodica na tim prostorima, kada se tu naselila i odakle, kojim povodom i slično. Na žalost, danas je samo Snježin otac u Gomjenici dok je većina migrirala u Njemačku. Slika i prilika naše balkanske realnosti.
Druga Sneža koja provejava mislima je mamina prijateljica i doktorica. Milo i drago lice koja se pokazala kroz život kao dobronamjeran prijatelj i čovjek. Danas živi i radi u Beogradu uz unučiće. To je kao neka nagrada za bogougodan život koji je vodila. Inače, kao i moja majka, rodila se u Srnetici, opština Drvar, u skromnoj i časnoj željezničkoj porodici. Tokom porođaja, u selu nije bilo babice pa je naša Bakana (čuvena baka Ćana – Stanka Banjac) pripomogla da se Sneža uspješno ispili. Osim željezničke solidarnosti i ovo je kreiralo specijalnu vezu sa našom porodicom koja i danas traje. Sneža se nakon preseljenja u Prijedor i završetka gimnazije, uputila u Beograd gdje je uspješno završila jedan od najtežih fakulteta – Medicinski. I onda, nakon udaje, a prije ratnih sukoba devedesetih, odlazi sa suprugom, takođe doktorom, u Gnjilane na Kosovo i Metohiju da radi, da bi se u pogromu devedeset devete ponovo obreli u Beogradu. Sneža je blaga žena, okupana osmijehom, uvijek spremna pomoći ili dati savjet. Čvrsta žena starog kova koju život nije mazio, ali jeste životnom vitalnošću blagodario.
Treća Sneža je snažno uticala na jedan dio mog profesionalnog puta i razvoja. Našla se na pravom mjestu u pravo vrijeme i pomogla da preusmjerim karijeru u željenom pravcu i pobjegnem od zlog doba pohlepnih bankara. Ne znam tačno zašto je gajila simpatije prema meni. Sumnjao sam da je to zbog sina sličnih godina koji je nekad „otišao preko bare“ studirati, ali nije važno. Snežana je divna žena, izrazito lijepih crta lica. Prava Hercegovka, kako ona to voli da kaže. U stvari, ponosna na porijeklo i oca, bivšeg oficira JNA, stroga, pravedna i uspravna.
Tragično je jednu noć ostala bez muža i taj detalj svi mi koji je poznajemo dobro pamtimo. Jedva zamjetna sjenka na licu, muka u duši i dugotrajna, razarajuća tuga.
Naša Sneža, nekadašnji dobar kadar Narodne Banke Srbije, dok se još uvijek vodilo računa o tome ko se gdje u državnu službu prima. Njoj ni penzionerski dani ne mogu odbiti pero, pa sa istinskom radošću uživa u trećem dobu, nagrađena unučićima i inim druženjima sa prijateljicama. To tjera osmijeh na lice. Pozno životno doba kakvo treba da bude.
***
Na kraju, stižem do četvrte Sneže u snježnom pokeru imena, upečatljivo i vrijedno biće. Prije svega, autentično, zatim nježno, zdravstveno načeto, u luku osme decenije koju hrabro gazi.
Da je sretnete na ulici, ne biste ovoj pristojnoj gospođi pripisali životne kilometre i bogaze koje je prošla, niti inspiraciju koju daje okolini, ali ova žena zaista sija, majke mi.
To se jasno moglo osjetiti u kišnom četvrtku poznog novembra 2025. godine u Biblioteci „Branko Miljković“ na Zvezdari. To je ono mjesto na Bulevaru gdje šina ne savija već guli pravo. Kako to pjesnički reče još jedan sjajan čovjek i pjesnik Radoslav Raša Mandić, Sneža je dobri duh književnosti na društvenim mrežama, žena koja osjeća i promišlja o knjigama koje čita, žena koja se nikada ni sa kim nije posvađala u vurtuelnom prostoru i žena koja svima pruža iskrenu i bezrezervnu podršku.
Kako da vam kažem, Sneža me zamolila da odsviram par muzičkih numera na promociji, a ja sam prihvatio bez razmišljanja, kao rijetko kada. Poslije sam razmišljao zašto je to tako. Da li se i vama to nekada dešava i kada?
Onda poslije slažem stvari. Radi se o majci petoro djece, baki njih ne znam koliko i udovici od 2012. godine (čini mi se) koja još nosi koprenu tuge za počivšim suprugom. Žena tradicionalnih, porodičnih vrijednosti, a opet iskreno otvorena za modernu književnost, život i probleme novih generacija. Živi u selu kod Ivanjice, a svjetski je čovjek i putnik jer njena djeca žive od Londona, sve do Skandinavije, Izraela i Palestine.
I na kraju, sa sedamdeset godina je objavljuje prvu zbirku pjesama (Otključana vrata, IK Presing, 2025.) kojom nas je obradovala na više nivoa. Dakle, to je ono gdje me potpuno kupila, gdje sam srušio svaku moguću dilemu ili sumnju u odnosu na Snežu. Ta ljubav, hrabrost, smjelost, radoznalost da se i u trećem dobu rade nove stvari je u stvari trijumf života nad smrću. Trijumf optimizma i nade nad oportunizmom i besmislom. Pobjeda dobra nad zlom, pobjeda nevine palestinske djece u nepravednoj borbi. Pobjeda umjetnosti nad trivijalnošću tržišnog kapitalizma.
Dalje, pjesnički domet, erudicija i senzibilitet same zbirke pokazuju da se ne radi o incidentu već o predivnom, autentičnom umjetničkom izrazu i djelu zrele žene, duboko svjesne sebe, okruženja i današnjeg trenutka u svijetu. Nježni i bolni zapis vremena.
Treće, plemeniti ljudi iz književne FB grupe Plavi krug u kojoj je dala mnogo doprinosa u analizama, čitanju, osvrtima, preporukama su je nagovorili i bodrili da izda ovu zbirku. Trebalo je hrabrosti za takav put u nepoznatu u ovoj našoj balkanskoj kasabi, što jako dobro prepoznaju oni koji su nekad prošli kroz malograđanskog „toplog zeca“ osude ili ne daj bože kroz propagandnog „toplog zeca“ vlastodržaca.
Za promjenu društva i narativa treba nam više Sneža ili Snježa jer kao što vidimo, mogu planine da pomjere. Sledeći put kad čujem da nešto ne može zbog ovoga ili onoga, zazviždaću pjesmu Sneg je opet Snežana, nasmijati se i kazati – na mjesto ravnajs! Slobodan/slobodna si 😊
***
Da ne bude zabuna, ima još fenomenalnih Snježa, ali nisam ih sve stigao potrpati u tekst. Da ne bude kao ona domaća pita „potrpača“ 😊 U Prijedoru recimo ima jedna Snježa što predivno svira flautu i lijepo pjeva, a bavi se uspješno u pedagoškim radom. Nastupa sad već u nekoliko muzičkih sastava i udruženja, tako da je izuzetno poštovana, ali i vrijedna. Prototip moderne, samosvjesne, samostalne i zadovoljne žene.
Da li je Sneža koju poznajete nježna, lijepa i bijela kao snijeg? Ima ih dosta na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Kod Rusa i Bugara je ime takođe poznato kao Снежана, dok je Snježana naša ijekavska varijanta. Kažu da je Сніжана varijanta na ukrajinskom jeziku dok je ime Snežana korišćeno za prevod njemačkog imena Schneewittchen (u značenju „snežnobela“) iz poznate bajke braće Grim „Snježana i sedam patuljaka“, što je svakako povećalo popularnost samog imena.
Latinska poslovica – Nomen est omen – kaže da je ime znak.
Ovde se zaista čini tako. Nježna, bijela, lijepa, nepobjediva kao planinski snijeg na Javoru.
Sneg je opet, Snežana ..
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu 