– Kome više svoje laži prodaješ, a mene i prijatelje odaješ.
Ti lažeš surovo, pretjeruješ i u svoje laži vjeruješ. –
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu
#pisanje #writing #knjiga #books #zbirka priča
– Kome više svoje laži prodaješ, a mene i prijatelje odaješ.
Ti lažeš surovo, pretjeruješ i u svoje laži vjeruješ. –
Dedino čojstvo se ogledalo i u trenucima kada bi neko nenajavljen, kasno uveče pozvonio ili pokucao na drvena vrata porodične kuće. Nakon par trenutaka, Ljupče bi se bez puno premišljanja junački oglasio – Deso, idi vidi ko je. – 😊
Baka je govorila da djeca ne smiju piti kafu jer im naraste rep, a mi smo se čudno zgledali, zamišljajući kako bi to izgledalo. Jednom smo joj čak hrabro odgovorili kako ćemo ga saviti i spakovati u gaće da se ne vidi, ..
Kada sve prođe i kada se gimnazijski dani pogledaju sa vremenske distance od desetak, dvadesetak ili pedesetak godina, baš kao kod Gabrijela Garsije Markesa čovjek se zapita da li je sve to što je proživjeo i postojalo. Ostaje Gimnazija, kao neki mali svetionik u magli, da nije baš sve otišlo k vragu.
Ili možda jeste?
Kvadricepsi na nogama se javljaju, ali vrhovi Dolomita neutrališu bolove nestvarnom, prirodnom ljepotom.
Legenda kaža da je Drago u mladosti, dok je bio igrač, bio toliko brz da je mogao probiti sa krila, centrirati i stići u šesnaesterac na sopstveni centaršut 😊 Muti mi se sjećanje, ali čini mi kroz maglu da je pričao kako je u mladim danima igrao negdje u Hrvatskoj, Lokosi ili Trešnjevka, nisam siguran.Наставите читати „Drago Tatić i centaršut uspomena“
Isto tako, London je domaćin brojnim papagajima koji slobodno lete gradom. Nastanjuju dijelove megapolisa, a sreo sam ih u Južnom Londonu, tačnije u blizini naselja Bromli i Krojdon.
Казали су да си отишао
jер те једног дана
стегло у грудима.
Varteksova prodavnica u glavnoj prijedorskoj ulici je bila dobro poznata. Odlična roba, krojena sitno hrapavim plavim platnom – leviske 501, vrhunac mladosti i modernosti u staroj državi.
I dok smo se smjestili tu negdje stotinjak metara od samog trga, počela je akcija sa 15 minuta ćutanja za petnaest žrtava iz Novog Sada. Nešto dirljivije, ljepše i potresnije se odavno nije desilo. Nema gdje igla da padne i svi ćute. Tu i tamo se začuje plač bebe ili lavež psa i to je sve. Huk saobraćaja negdje u daljini. Desetine hiljada ljudi oko nas i svi ćute. Može li glasnije, može li gromoglasnije Predsjedniče?