Архиве аутора: ogumanv

Godišnjice: Prijedorska Gimnazija – 100 godina samoće

Kada sve prođe i kada se gimnazijski dani pogledaju sa vremenske distance od desetak, dvadesetak ili pedesetak godina, baš kao kod Gabrijela Garsije Markesa čovjek se zapita da li je sve to što je proživjeo i postojalo. Ostaje Gimnazija, kao neki mali svetionik u magli, da nije baš sve otišlo k vragu.
Ili možda jeste?

Drago Tatić i centaršut uspomena

Legenda kaža da je Drago u mladosti, dok je bio igrač, bio toliko brz da je mogao probiti sa krila, centrirati i stići u šesnaesterac na sopstveni centaršut 😊 Muti mi se sjećanje, ali čini mi kroz maglu da je pričao kako je u mladim danima igrao negdje u Hrvatskoj, Lokosi ili Trešnjevka, nisam siguran.Наставите читати „Drago Tatić i centaršut uspomena“

Bio sam tačkica ..

I dok smo se smjestili tu negdje stotinjak metara od samog trga, počela je akcija sa 15 minuta ćutanja za petnaest žrtava iz Novog Sada. Nešto dirljivije, ljepše i potresnije se odavno nije desilo. Nema gdje igla da padne i svi ćute. Tu i tamo se začuje plač bebe ili lavež psa i to je sve. Huk saobraćaja negdje u daljini. Desetine hiljada ljudi oko nas i svi ćute. Može li glasnije, može li gromoglasnije Predsjedniče?

OMAŽ: Nino, dobri duh grada .. (2020 – 2024.)

Voljeli smo i njegove jezgrovite analize odigranih utakmica, dan ili dva nakon njih. Nino bi počinjao smireno, staloženo, racionalno da razlaže viđeno, a onda bi kao u nekom reliju ubacivao u treću, četvrtu i petu brzinu te se snažno živcirajući objašnjavao šta nije valjalo.