Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu
#pisanje #writing #knjiga #books #zbirka priča
Sceni prijedorskog pozorišta nadjenuti ime po glumcu i režiseru – Radetu Bilbiji
Izgraditi pomoćni teren FK Rudar Prijedor sa vještačkom travom i dati mu ime Nino Bevandić (bivši igrač i trener)
Sačuvati Radetića Kulu, obnoviti je i pretvoriti u kulturni centar
Pronaći/izgraditi adekvatan prostor za Prijedorsku biblioteku. Čitaonici u njoj dati ime Goca Vila
Vratiti instalaciju „Ljepotica“ Rudolfa Slačala na Sanu kao stalnu umjetničku postavku
Sovilji su prijedorski štembilji
Štampaju na slikama
slikaju u monografijama
Otiskuju na papiru
U svakom slučaju, ne ŠAim se, baš kao i sam ŠA, te pozivam ljude da ponovo podrže festival i pohode besplatne programe i svirke u Prijedoru u periodu od 31. jula do 02. avgusta 2025. godine.
Prethodno pravilno utvrđena trogodišnja zaštita nepokretnog kulturnog dobra (objekat Radetića kula) od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske ističe 20. septembra 2025. godine, a to je jako blizu.
– Primjetila sam da neki ne znaju pravilno da dišu tokom pjevanja. Ništa strašno djeco. Danas ćemo naučiti kako se to pravilno radi. –
Ostalo je par sjećanja, štaka i neobično ime – Fjotko.
Zvižduće kroz prohladnu proljetnu noć na Urijama ..
Uzela bi široku, oblu tavu sa gornjih polica, stavila kašiku masti i poredala nekoliko jaja pored. Kada bi se mast istopila i tiho krenula da cvrči, baka bi hitro polupala spremljena jaja
Dedino čojstvo se ogledalo i u trenucima kada bi neko nenajavljen, kasno uveče pozvonio ili pokucao na drvena vrata porodične kuće. Nakon par trenutaka, Ljupče bi se bez puno premišljanja junački oglasio – Deso, idi vidi ko je. – 😊
Baka je govorila da djeca ne smiju piti kafu jer im naraste rep, a mi smo se čudno zgledali, zamišljajući kako bi to izgledalo. Jednom smo joj čak hrabro odgovorili kako ćemo ga saviti i spakovati u gaće da se ne vidi, ..
Kada sve prođe i kada se gimnazijski dani pogledaju sa vremenske distance od desetak, dvadesetak ili pedesetak godina, baš kao kod Gabrijela Garsije Markesa čovjek se zapita da li je sve to što je proživjeo i postojalo. Ostaje Gimnazija, kao neki mali svetionik u magli, da nije baš sve otišlo k vragu.
Ili možda jeste?
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu