Neri

Odlomak iz kratkog zapisa – Neri

Njegove su noge uvijek bile izubijane. Veća površina modrica nego kože bez ožiljaka. Neponovljivo modro. Tinta na dječjem kožnom platnu.Mršavi, plavi dječak bio je jedan od najhrabrijih koje sam ikada poznavao. Crvenu žičanu ogradu ispred zgrade je preskakao u cugu, hvatajući se sa dve ruke na suprotnu stranu ograde i vješto prebacujući težinu tijela na drugu stranu, uskačući u baštensku zemlju čika Save i teta Seke. Nekada direktnim pogotkom u glavicu kupusa ili paradajz, a nekad čisto i zategnuto kao gimnastičar kad besprekorno završi tačku skokom sa vratila. Poželi čovjek da mu zaplješće za tu virtuoznost.

Drugi o zbirci priča

Pjesnik i pisac Darko Cvijetić o Talandari:

Zavolio sam brzo priče Ognjena Vlačine, možda i zato što sam već pola stoljeća dorasčanin, pridorac, prijedorčanin, „došljo iz Ljubije“ zajedno s „Rudarom“, a možda i zato što su to izvrsne priče, u drohobičkoj atmosferi pripovijedanja B. Schultza.

O, i ti ćeš, čitatelju/čitaoče, jer baš si ti otac pro-čitanog, i sin Ognjenove rečenice.

Mogu te vidjeti, kako pušiš cigaretu, zamišljen kao prijedorski ribar, uz nauljenu talandaru, (što se polako ugrijava na lakoj vatri od vrbovine čekajući ribu zekicu, možda zuriš u preostali dimnjak Celuloze ili slušaš kako Sana ubrzava nakon ušća na prvoj okuki pored Kićinog broda) zaboraviši sebe nakon čitanja Vlačin-inih priča.