Архиве ознака: #ljubav

ŠApni mi ŠA (fest)

I onda, sve eruptira.
Slijedi eksplozija energije, rapsodija zvuka i nastupa. Čarolija umjetnosti.

Ako Dubioza kaže Volio bih da za Bosnu zaigra Ronaldo, ja velim da bih volio da su naši prijedorski žuti (FK Rudar Prijedor) bar jednom zaigrali tako srčano, sinhronizovano i vrhunski kao ekipa Dubioze. Po dometu i igri ipak malo više liče na Borusiju Dortmund, ali legitimno je sanjati da će za stogodišnjicu kluba Rudar bar malo ličiti na domete Dubioze Kolektiv. Naravno, svako u svojoj umjetničko-sportskoj sferi.

Veseli šajto

bena, benetina (budala), majkan (momčina), špijati (špijunirati), grota (gre’ota, šteta), deder (ajde), popara (jednostavno jelo od starog kruva ili hljeba), preša (žurba, hitnost), zeru, zerice (malo, jako malo), treviti (biti, desiti se, sresti nekog) ćaća (otac, tata), parip (konj) … mogu se čuti i danas u govoru, a često nas podsjećaju na naše stare kojih više nema.

Beograde, Silo si!

Prvo što primjetiš kad im priđeš jesu ogromni sivi industrijski objekti, logično grupisani i neke fenomenalne slike, odnosno murali na njihovim tijelima. Ti gigantski betonski trbusi nekadašnjeg Žitomlina su sada šareni, koloritni, ogromni i predivni. Naprosto vas zapljusnu i ostave bez teksta.

Beogradski mali pijac

Skupe se onda tu razni proizvođači i preduzetnici – proizvodnja sira iz Čuruga, plakata iz Beograda, minđuša, prstenja, sapuna, slanine, štrudli, majica i konfekcije, kraft piva, pljeskavice, ručno spravljanih namaza od bundeve, badema, kikirikija, ..

Sokolovo – ni na nebu, ni na zemlji

Nismo sreli ni raspojasane, gizdave divlje konje koji ne znaju za entitetsku granicu, pa je očas posla prelaze tamo-amo, ne hajući za ljudski nacrtane linije. Malo više se, u krdu, približe ljudima kad dođe zima i padne snijeg ispod Muleža, pa hrana postane manje dostupna u surovom okruženju.

Svega tog ima u i blizu Sokolova.