Toskanski svici

---

Prije nego umrem

vratiću se u Toskanska brda

da u Volterri popijem ristreto,

nalakćen na mali šank

šarmantnog kafića.

---

Okupaću se u talasima

modrog Tirenskog mora

sušiti na vjetru

ispod drveta pinjola

gledati zasade maslina

gladiti zaraslu bradu od pet dana

i misliti na ništa.

---

Uveče ću točiti bijelog vina

sa kolegom Maroneom iz Napulja

šetati zidinama San Ðiminjana

jahati konje i spremati se za Palio*

nakon ukusne pašte i kiselih artičoka

osmatrajući koji đelato

sledeći da napadnem.

---

Napisaću pjesmu

potom i knjigu

o Italiji, starim Rimljanima i

Via Frančeska putevima,

potom sve spaliti

i električnom FIAT Pandom

maslinasto zelenom

spravljenoj u Kragujevcu

krenuti u rikverc

dok ne zgazim vozača vespe

sa tri stenta.

---

Prije nego što umrem

proživjeću još sedam života

u vinogorju Toskane,

okružen čempresima, vjetrom i maslinjacima,

grickajući tvrdi, ovčiji Pekorino sir.

Slušaću cvrkut ptica

gledati oštri let lasti,

maziti gekona,

radeći apsolutno ništa.

---

Postaću Rasel Krou

u ostavci,

samo u mom filmu

neće biti smrtnih ishoda

već široka zlatna polja

nepreglednog klasja žita

što šušti u predvečerje.

---

---

---

*Palio – čuvena trka konja na glavnom trgu u Sijeni, Italija