Ja li će Čiča Galama,
ja l’ Tom Sojer iz Ništavaca
pretegnuti, vagnuti,
u ljutom, verbalnom boju.
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu
#pisanje #writing #knjiga #books #zbirka priča
Ja li će Čiča Galama,
ja l’ Tom Sojer iz Ništavaca
pretegnuti, vagnuti,
u ljutom, verbalnom boju.
У коначници, сазидано је тринаест станова и једна фингирана гаража. Колико знам, по закону би број гаражних мјеста морао пратити број стамбених јединица. Овде не постоји ни једна.
Зграда са лажном гаражом.
То нисам никад у животу видио, а нагледале су се ове очи свега.
Tragamo za dijelom staze u koji želimo da se pozicioniramo. To je krivina Lesmo ili ti Curva Lesmo. Čini se da je od nje bolja jedino Curva Parabolico i ciljna ravnina. Ne dobacujemo do preskupih tribina, ali to ne umanjuje doživljaj.
Tu prestaje svako gledanje na sat i nestrpljenje. Svedeno na tačku fokusa. Od tog trenutka sekunde lete, a bolidi proleću kraj nas svako malo. Ferari se drži …
Ево сад је и званично. Биће ми велика част и задовољство да први пут учествујем на Књижевним сусретима на Козари. Као пјесник бескрајног завичајног круга. Радујем се јако сусрету и упознавању са другим пјесницима Христином Мрша, Кристином Плавшић, Данијелом Гатарић, Далибором Миросав, Ракуљ Миланом и Анелом Сејарић Вујиновић, док ми се од имена као штоНаставите читати „51. Књижевни сусрети на Козари“
Kad se ibarskom vraćaš u grad u kasno poslijepodne dok sunce još žeže beogradskim prašnjavim pločnicima, vidiš neku silu naroda, razgaćenu, opuštenu, u atlet majicama, na biciklima, nehajnim šlapama, kako se vrće sa Ade.
Ima tu Adine čarolije u zalasku vrelog dana …
Nismo sreli ni raspojasane, gizdave divlje konje koji ne znaju za entitetsku granicu, pa je očas posla prelaze tamo-amo, ne hajući za ljudski nacrtane linije. Malo više se, u krdu, približe ljudima kad dođe zima i padne snijeg ispod Muleža, pa hrana postane manje dostupna u surovom okruženju.
Svega tog ima u i blizu Sokolova.
Ту, на рубу свијета
гдје је Арсен тако елегантно плесао стиховима
поред Пираматоваца и Ђеврсака,
одржали смо концерт за једну особу.
Како слиједи, Крст и Чубура су ипак и прије свега, стање духа. То је мангупски Београд, фер и по мало наиван у својој суштини, јер рачуна да се у космичкој правди ствари ипак посложе по заслузи;
Пупак шарма и духовности старог и израњаваног народа;
Како рече Преле – хиљаду пута исцрпљен, никада поражен.
У Београду дођош,
у Босни дијаспора,
а у Шведској странац.
Za one posebne, ručno pravljene delicije, ipak treba više truda i znanja.
Maštao sam da napravim biznis sa Slatkom mapom Beograda. Tu označim iliti tagujem gdje se šta dobro nalazi, pa vi onda put pod noge. U vizitu, što se kaže. Ako laže koza, ne laže rog, što veli narod.