Сеја каже да је Момчило мало успорио, а ја се смијем и размишљам – ко не би послије толике километраже? Права је то даљина, дим и прашина на гласним жицама
Архиве ознака: #pisanje
Edo Širanović
Dok istražujem zašto mu se turneja zove Matematička, gledam u znakove koji se vrte na video-bimovima: + – = ÷ x razmišljam koliko li je terabajta memorije na mobilnim telefonima potrošeno ove večeri na koncertu u Beogradu.
Eto matematike u primjeni.
RIO FINTO
Takođe, odlika gigantskih projekata koji su povezani sa velikom akumulacijom kapitala je da, ukoliko postoji bitan materijalni ili geopolitički interes, odnosno prilika za investiranje i ozbiljnu zaradu ili prinos, neće odustati.
ŠApni mi ŠA (fest)
I onda, sve eruptira.
Slijedi eksplozija energije, rapsodija zvuka i nastupa. Čarolija umjetnosti.
Ako Dubioza kaže Volio bih da za Bosnu zaigra Ronaldo, ja velim da bih volio da su naši prijedorski žuti (FK Rudar Prijedor) bar jednom zaigrali tako srčano, sinhronizovano i vrhunski kao ekipa Dubioze. Po dometu i igri ipak malo više liče na Borusiju Dortmund, ali legitimno je sanjati da će za stogodišnjicu kluba Rudar bar malo ličiti na domete Dubioze Kolektiv. Naravno, svako u svojoj umjetničko-sportskoj sferi.
Veseli šajto
bena, benetina (budala), majkan (momčina), špijati (špijunirati), grota (gre’ota, šteta), deder (ajde), popara (jednostavno jelo od starog kruva ili hljeba), preša (žurba, hitnost), zeru, zerice (malo, jako malo), treviti (biti, desiti se, sresti nekog) ćaća (otac, tata), parip (konj) … mogu se čuti i danas u govoru, a često nas podsjećaju na naše stare kojih više nema.
Čujete li kolo kako pjeva?
Zašto sam oduševljen 5. jubilarnim međunarodnim folklornim festivalom Kozarsko Kolo?
Beograde, Silo si!
Prvo što primjetiš kad im priđeš jesu ogromni sivi industrijski objekti, logično grupisani i neke fenomenalne slike, odnosno murali na njihovim tijelima. Ti gigantski betonski trbusi nekadašnjeg Žitomlina su sada šareni, koloritni, ogromni i predivni. Naprosto vas zapljusnu i ostave bez teksta.
Мунгоси у малињацима Србије
Све је већа повика на дјецу данашњице, као да она нису наше огледало стварности. Својеврстан „reality check“ сваког нашег настојања да сачувамо породицу и најмилије. Тешко се понекад носити са тиме, као рецимо прошлог маја у Београду.
Трећи син
Његово је срце
к’о босанска пирамида
у Банатској равници
што погледом пуца ка Румунији.
Beogradska pozicija
I dok se opoziciona baba češljala, vladajući deda je ozbiljno radio. Služila mu je tu odavno uspostavljena terenska i članska infrastruktura uvijek spremna da za solidne dnevnice i potencijalni dodatni angažman potegne prilično. Nije toliko važan (izborni) povod.