Jesen je. Negdje u selima, gdje je bolje rodilo, miriše jednostavni kolač sa šljivama, posut cimetom i prah šećerom. Metafora ljubavi na Balkanu, a možda čak i u Njujorku zbog jedne gospođe čiji su recept o takvom kolaču ponavljali svake godine u Njujork tajmsu, na zahtjev čitalaca. *** Radio sam naporno u proteklom periodu, aНаставите читати „Jesenje novosti“
Архиве ознака: #proza
Kosovo end Metohija
Otud negdje i Mika na nas vika da se zajedno fotografišemo, te se za tili čas nađosmo pored busa da krećemo dalje. Kraj nas huči Pećka Bistrica usred toplotnog talasa i nosi misli, nevolje, molitvu i ljubav negdje daleko.
Manastir Esfigmen i Sveta Gora Atonska
Zaiskri odjednom trenutak kad si siguran da je zaista sve moguće. Toliko milosti, ljubavi i ljudskosti na božjem mjestu proizvodi planinu emocija i blagodati u okolnim dušama. Potpaljuje iskre dobrote, da ih nosimo dalje. Mi, obični mirjani.
Fjotko
Ostalo je par sjećanja, štaka i neobično ime – Fjotko.
Zvižduće kroz prohladnu proljetnu noć na Urijama ..
Bakana
Uzela bi široku, oblu tavu sa gornjih polica, stavila kašiku masti i poredala nekoliko jaja pored. Kada bi se mast istopila i tiho krenula da cvrči, baka bi hitro polupala spremljena jaja
Stevo naš nasušni ..
… a u stvari ne pripadaju ni jednom političkom establišmentu u tim državama ili entitetima. Žive u nekom čudnom međuprostoru, metafizičkoj dolini slobodnih i dobrih ljudi Balkana. Neko bi rekao da su autsajderi, neko da su slobodni strijelci, a ja bih rekao da su vrhunski umjetnici – pisci i pjesnici ..
Mandolina kapetana Rađenovića
Naš kapetan, barba G. je oblačio brkove i nosio fasadu uštogljenog, strogog profesora.
Kroz nekoliko primjera smo vidjeli da je to samo oklop i da je ispod njega dobar i pomalo neobičan čovjek. Kada bi obrijao brkove, krišom smo se cerekali danima i pravili šprdnju na njegov račun.
Najpoznatije beogradske bajke, Pisma iz Bgda br.12
Deda mrazovi, paketići, korporativne proslave Nove godine, kiseli kupus ribanac na terasi i zaljubljeni, promrzli parovi na ulicama.
Sve je tu, pa u grad tradicionalno slijeću urbane beogradske bajke, autentične svakako.
Podvožnjak
Podvožnjak je i granica. Odatle počinju Urije. Postoji dobar i veliki ćirilični grafit u gradu.
Piše samo – URIJE.
Samodovoljni. Gotovo otcijepljeni.
Писма из Бгда, прича бр. 11 – Ниво 23
Суштост је то да је Веља постао и остао новинар највиших етичких и естетских стандарда упркос страшним временима у којима смо живјели.
Он, као књижар Маловић, непресушно културно бљеска са београдског Светионика културе и нулте надморске висине, а опет добацује далеко у оригиналном програмском формату.