Prethodno pravilno utvrđena trogodišnja zaštita nepokretnog kulturnog dobra (objekat Radetića kula) od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske ističe 20. septembra 2025. godine, a to je jako blizu.
Архиве ознака: #talandara
Fjotko
Ostalo je par sjećanja, štaka i neobično ime – Fjotko.
Zvižduće kroz prohladnu proljetnu noć na Urijama ..
Bakana
Uzela bi široku, oblu tavu sa gornjih polica, stavila kašiku masti i poredala nekoliko jaja pored. Kada bi se mast istopila i tiho krenula da cvrči, baka bi hitro polupala spremljena jaja
Dedin prag
Dedino čojstvo se ogledalo i u trenucima kada bi neko nenajavljen, kasno uveče pozvonio ili pokucao na drvena vrata porodične kuće. Nakon par trenutaka, Ljupče bi se bez puno premišljanja junački oglasio – Deso, idi vidi ko je. – 😊
Drago Tatić i centaršut uspomena
Legenda kaža da je Drago u mladosti, dok je bio igrač, bio toliko brz da je mogao probiti sa krila, centrirati i stići u šesnaesterac na sopstveni centaršut 😊 Muti mi se sjećanje, ali čini mi kroz maglu da je pričao kako je u mladim danima igrao negdje u Hrvatskoj, Lokosi ili Trešnjevka, nisam siguran.Наставите читати „Drago Tatić i centaršut uspomena“
Halida
Varteksova prodavnica u glavnoj prijedorskoj ulici je bila dobro poznata. Odlična roba, krojena sitno hrapavim plavim platnom – leviske 501, vrhunac mladosti i modernosti u staroj državi.
Mandolina kapetana Rađenovića
Naš kapetan, barba G. je oblačio brkove i nosio fasadu uštogljenog, strogog profesora.
Kroz nekoliko primjera smo vidjeli da je to samo oklop i da je ispod njega dobar i pomalo neobičan čovjek. Kada bi obrijao brkove, krišom smo se cerekali danima i pravili šprdnju na njegov račun.
Podvožnjak
Podvožnjak je i granica. Odatle počinju Urije. Postoji dobar i veliki ćirilični grafit u gradu.
Piše samo – URIJE.
Samodovoljni. Gotovo otcijepljeni.
Nica. Kostaj-nica
Tako mi se javlja priroda Kostajnice kad maštam o njoj i neuhvatljivim, mekim bojama jeseni što se nadvisuju iznad Unskih dahova vlage i kozaračke pitomine.
Talandara u Banjaluci …
Predratnu Banjaluku pamtim kao mali dječak što hita u posjetu velikom gradu i legendarnoj Buba Mari. To je Tetka Mara, oštroumna, sitna i hitra žena, rođena sestra naše Bele Bake, identičnog osmijeha i ljudskih vrlina. Kao nasljednica izdašne vojne penzije uvijek je nas sitne pilliće darivala slatkišima i nježnošću, prekomjerno. Sličnom energijom i ljubavlju kaoНаставите читати „Talandara u Banjaluci …“
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu 