Legenda kaža da je Drago u mladosti, dok je bio igrač, bio toliko brz da je mogao probiti sa krila, centrirati i stići u šesnaesterac na sopstveni centaršut 😊 Muti mi se sjećanje, ali čini mi kroz maglu da je pričao kako je u mladim danima igrao negdje u Hrvatskoj, Lokosi ili Trešnjevka, nisam siguran.Наставите читати „Drago Tatić i centaršut uspomena“
Архиве категорија: Talandatira …
Halida
Varteksova prodavnica u glavnoj prijedorskoj ulici je bila dobro poznata. Odlična roba, krojena sitno hrapavim plavim platnom – leviske 501, vrhunac mladosti i modernosti u staroj državi.
OMAŽ: Nino, dobri duh grada .. (2020 – 2024.)
Voljeli smo i njegove jezgrovite analize odigranih utakmica, dan ili dva nakon njih. Nino bi počinjao smireno, staloženo, racionalno da razlaže viđeno, a onda bi kao u nekom reliju ubacivao u treću, četvrtu i petu brzinu te se snažno živcirajući objašnjavao šta nije valjalo.
RAB
Kada je Jelenina starija sestra, egzotičnog imena čak i za tadašnju Jugoslaviju – Malina, odlučila da u srednjoj školi sa svojim društvom napravi tur i iz Prijedora skokne do Raba na vikendicu da se malo zezaju i kupaju, znalo se da će biti belaja.
Bijela ruža
Bijela ruža
potkozarska,
u sred ljeta pokidana,
isprošena, nasmijana,
uvijek voljena.
Čujete li kolo kako pjeva?
Zašto sam oduševljen 5. jubilarnim međunarodnim folklornim festivalom Kozarsko Kolo?
Mandolina kapetana Rađenovića
Naš kapetan, barba G. je oblačio brkove i nosio fasadu uštogljenog, strogog profesora.
Kroz nekoliko primjera smo vidjeli da je to samo oklop i da je ispod njega dobar i pomalo neobičan čovjek. Kada bi obrijao brkove, krišom smo se cerekali danima i pravili šprdnju na njegov račun.
Podvožnjak
Podvožnjak je i granica. Odatle počinju Urije. Postoji dobar i veliki ćirilični grafit u gradu.
Piše samo – URIJE.
Samodovoljni. Gotovo otcijepljeni.
Nica. Kostaj-nica
Tako mi se javlja priroda Kostajnice kad maštam o njoj i neuhvatljivim, mekim bojama jeseni što se nadvisuju iznad Unskih dahova vlage i kozaračke pitomine.
Talandara u Banjaluci …
Predratnu Banjaluku pamtim kao mali dječak što hita u posjetu velikom gradu i legendarnoj Buba Mari. To je Tetka Mara, oštroumna, sitna i hitra žena, rođena sestra naše Bele Bake, identičnog osmijeha i ljudskih vrlina. Kao nasljednica izdašne vojne penzije uvijek je nas sitne pilliće darivala slatkišima i nježnošću, prekomjerno. Sličnom energijom i ljubavlju kaoНаставите читати „Talandara u Banjaluci …“
Pripovijesti Belog Grada, zbirka priča o današnjem Beogradu 